Wednesday 22 November 2017

ZEMLJA SE OKREĆE MADA TO NE PRIMJEĆUJEMO

This post is also available in: English, Albanian, Arabic, Turkish

Osobine planina čine ih, naizgled, najnepomičnijim objektima na površini Zemlje. Ideja o nedostižnosti planina je u nekim mnogobožačkim shvatanjima i zajednicama bila povod uvjerenju da na vrhovima planina žive bogovi.

Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. (27:88)

Ubjeđenje da su vrhovi planina nedostižni za čovjeka, kao i da su one nepomične predstavljale su zabludu. Ajet govori o toj zabludi i kaže da se planine kreću poput oblaka. Ako se kreću čak i planine, koje izgledaju potpuno nepomične, to znači da se sa njima kreće i cijeli naš planet. Na taj način Kur’an negira ideju o statičnosti Zemlje, koja proističe iz pogrešne ljudske percepcije, te, uspoređujući kretanje planina sa oblacima, upozorava na činjenicu koja je za ljude tog vremena bila nepojmljiva.
Ovo upozorenje, neshvatljivo ljudima iz Vjerovjesnikovog vremena, shvaćeno je kao aluzija na dolazak Sudnjeg dana. Čak i onaj ko ne poznaje arapski jezik, može shvatiti da je to pogrešan komentar i da je u suprotnosti sa Kur’anom.
Događaji vezani za Sudnji dan, o kojima se govori u Kur’anu, nisu događaji koje je teško primijetiti; naprotiv, to su događaji u kojima se sve ruši, razara i kada panika obuzima one koji to vide. To se može shvatiti iz svih ajeta koji opisuju Sudnji dan. Međutim, ajet koji analiziramo kaže da čovjek misli da su planine nepomične, ali da je to mišljenje zabluda. Kretanja planina spomenuto u ajetu nikako se ne može povezati sa kretanjem planina kada nastupi Sudnji dan.

”ŠTA BI SE DESILO DA SE ZEMLJA OKREĆE?”

Opravdanima možete smatrati ove pogreške koje su napravljene u prvim stoljećima nakon Muhammeda, a. s., nakon što pročitate stavove saudijskog šejha Abdul Aziz Bin Baza iz XX stoljeća u kojima on kaže da je Zemlja nepomična i da je nevjernik onaj koji tvrdi suprotno! Saudijski šejh kaže sljedeće: ”…Onaj koji to tvrdi postaje nevjernik i pada u zabludu. Onaj koji to tvrdi poziva se na pokajanje. Lijepo li je ako se pokaje! U protivnom će biti osuđen na smrt kao nevjernik i otpadnik od vjere, a njegova imovina bit će predata u muslimansku blagajnu. Kada bi se, kao što tvrde, Zemlja okretala, onda države, planine, drveća, rijeke, mora, ne bi sačuvale svoje poredak. Ljudi bi vidjeli kako zapadne države klize na istok, a istočne na zapad. Mijenjalo bi se mjesto Kible i ljudi ga ne bi mogli utvrditi. Obzirom da ništa od toga nije viđeno, tvrdnja da se Zemlja kreće je lažna iz niza razloga.”
Kao što se vidi, ubjeđenje u nepomičnost Zemlje bilo je toliko jako da su se, unatoč kur’anskim upozorenjima, džahili u liku vjerskih autoriteta usudili ustvrditi da je nevjernik i da treba ubiti onoga ko ustvrdi suprotno. I to u XX stoljeću! Kur’an je ispunjen fenomenima, ali nema kraja lažima u ime vjere. Oni kojima su vodič u razumijevanju Kur’ana ovakva tumačenja, koji Kur’an čitaju kao najobičniju knjigu, nanijeli su najveću štetu vjeri. Ovaj naš rad, koji se bavi kur’anskim fenomenima, upućen je svima, i vjernicima, i nevjernicima, a trebao bi koristiti i onima koji su zavedeni naopakim tumačenjem Kur’ana i vjere.

GALILEOVE MUKE

Historijski gledano, navedeno pogrešno ubjeđenje i pobuna protiv ideje da se Zemlja kreće jednog islamskog učenjaka, ipak predstavlja pravu rijetkost, prepričava se kao anegdota i nikada među islamskim učenjacima nije masovnije prihvaćena. Galileov primjer, koji dolazi iz kršćanskog svijeta, mnogo je poznatiji.
Galileo je bio italijanski astronom i fizičar, jedan od utemeljitelja moderne znanosti. Vjerovao je da je Bog stvorio svemir. Otkrio je niz važnih fizičkih zakona. Muke koje je doživio naširoko su poznate. Zbog svog stava da se Zemlja okreće prošao je užasna i bolna iskustva. Kršćanska crkva je u srednjem vijeku Aristotelove i Ptolemejeve stavove o Zemlji i svemiru prihvatila kao zvanične. Zemlja je smatrana nepomičnom, a Sunce je kružilo oko nje. Geocentrična teorija svemira predstavljala je zvanični stav Crkve, koja je svoje stavove predstavljala kao odraz Božije volje. Usprotiviti im se u bilo kojem pogledu značilo je usprotiviti se Bogu. Još jednom smo svjedoci kako sukob između vjere i nauke proizvode neupućeni zvanični tumači vjere koje podržavaju najviše vjerske institucije. Tako je to bilo i u islamu, a i u kršćanstvu. Ovaj problem će se riješiti ukoliko se spriječi miješanje onoga što čovjek kaže sa onim što Bog objavljuje. Inače, ljudi će lične stavove pripisivati vjeri i nastavit će griješenjem navodno braniti vjeru.
Galileo Galilei, kao i Kopernik i Kepler kasnije, tvrdio je da se Zemlja kreće oko Sunca, a ne obratno. Crkva nije bila popustljiva prema Galileu, kao što je bila prema Koperniku i Kepleru. Galilej je pozvan na crkveni sud Inkvizicije i bio prisiljen da odabere ili smrt ili potpisivanje dokumenta o pokajanju i priznanja da je pogriješio. Potpisao je dokument o pokajanju i rekao da je greška ono što je tvrdio. Galilea ni to nije moglo spasiti, te je bio podvrgnut i materijalnim i duhovnim mučenjima. Osuđen je na doživotno progonstvo i kućni pritvor pod nadzorom Inkvizicije u selu Arcetri kraj Firence. Priča o sukobu između Crkve i Galilea na najbolji način ilustrira sukob između ”vjere” i nauke. Ali, kao što smo uvidjeli, uzrok ovog sukoba nije vjera, nego predstavnici patvorene vjere i pogrešnih tumačenja. Kur’an nas upozorava na svećenike koji se predstavljaju kao istinski predstavnici i tumači vjere, a ustvari teže ostvariti vlastite materijalne ciljeve:

O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju … (9:34)

Moramo se čuvati džahila koji se smatraju predstavnicima vjere, a koji, zapravo, samo pokušavaju ostvariti svoju materijalnu dobit. Prosvjetljenje je moguće postići istinskim izučavanjem Kur’ana, kao najpovjerljivijeg izvora vjere. Prihvatanje Kur’ana kao životne vodilje ja način da se izbjegnu zablude i novotarije, ali i upozna istinska vjera.

PLANINE U POKRETU

Ajet koji analiziramo u ovom poglavlju nije jedini kur’anski ajet koji govori o kretanju Zemlja. U 10. poglavlju analizirali smo 33. ajet 21. kur’anske sure ”Al-Anbiya”’, koji također upozorava da se i Zemlja kreće, poput Sunca i Mjeseca.
Moguće je da ajet, koji analiziramo u ovom poglavlju, sadrži i druge fenomene. Zemljina kora se kreće, kao da pluta na sloju plašt, koji je gušći od nje. Zato su kontinenti, koji su u nekada bili jedna cjelina, međusobno razdvojili. Ovu ideju koju je u svome tekstu objavljenom 1915. godine, prvi put iznio njemački metereolog i geolog Alfred Wegener, u početku je naišla na protivljenja, ali su vremenom istraživanja fizičara pokazala da je Wegener bio u pravu. Okeani i kopneni dijelovi ( tektonske ploče), koji čine Zemljinu koru, kreću se kao po nekom jezeru, međusobno se sudaraju, ulaze jedna pod drugu, češu se. Brzina njihovog kretanja je između 3 i 15 cm godišnje. Tako su planine, koje percipiramo kao nepokretne, zajedno sa Zemljom kreću svemirom, a zajedno i sa dijelom kopna na kome su prostrte po površini Zemlje. Ko zna, možda se otkriju i neka druga kretanja planina, za koje mislimo da su nepomične.

NORMALAN ŽIVOTA NA ZEMLJI KOJA SE OKREĆE

Dok se velikom brzinom okreće oko svoje ose, Zemlja na kojoj živimo se okreće i oko Sunca, a u isto vrijeme se, zajedno sa cijelim Sunčevim sistemom, velikom brzinom kreće kroz svemir. Uz sve to, postoji još niz utjecaja, od kretanja koje Zemlja vrši zajedno sa Mjesecom, do sila gravitacija ostalih planeta, i kretanja vezanih uz to. Eto, uz sva ta dešavanja mi spokojno spavamo, jedemo, pričamo, čitamo, bavimo se sportom… Automobil smatramo dobrim ukoliko, vozeći se u njemu, nemamo osjećaj da se krećemo. Da se vozimo čak najsavršenijim automobilom, da li je moguće da nikako ne osjećamo kretanje? Zar ne bismo smatrali luđakom onoga ko bi rekao da je automobil, koji je u poređenju sa Zemljom veoma jednostavan, nastao slučajno, sam od sebe? Premda se veoma brzo i veoma komplicirano kretanje Zemlje odvija bez kormilara i vozača, mi koji smo putnici na njoj ne osjećamo ni najmanje treskanje, nelagodu ni mučninu.
Ajet koji smo analizirali od početka ovog poglavlja nam, isto tako, dokazuje da je sve ovo moguće zahvaljujući činjenici da Allah, dž. š., sve stvara na najsavršeniji način.

Leave a Comment