Thursday 21 March 2019

ZEMLJA OŽIVLJAVA

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Čak i djeca znaju da se ne može živjeti bez vode i zraka. Ali, da li smo dovoljno svjesni da ne bismo mogli živjeti bez zemlje (tla)? Zemlja je u stanju permanentnog razvoja.

…I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje u parovima iznikne svakovrsno bilje prekrasno. (22:5)

Oblikuje se hiljadama godina, a naročito utjecajem vode i laganim razaranjem litosfere od dna prema vrhu. S obzirom da ova promjena kod najtvrđih stijena iznosi 0,01 mm u godini, kretanja u razvoju zemlje je nemoguće pratiti golim okom. (Ovaj iznos u toplijim predjelima Zemlje se penje i do 20 mm u godini.) Zemlja je prelazna faza iz neživog mineralnog svijeta u živi svijet. U jednom kubnom metru plodne zemlje nalazi se oko 30 miliona bakterija. To znači da ove bakterije, koje ne možemo vidjeti golim okom, čine svaki kubni centimetar zemlje živim.
U navedenom ajetu se govori o stadijima koji se događaju padom vode na zamrlu zemlju. Treptanje i nadimanje, koje se spominju u ajetu, u početku se shvatalo samo kao metafora. Međutim, razumijevanjem ”Brown treptaja”, ispostavilo se da i u ovom ajetu Kur’an izražava jedan fenomen. U Kur’anu se skreće pozornost na tri faze koje nastaju padom vode na zemlju:
1- Treptanje zemlje
2- Nadimanje zemlje
3- Nicanje raznovrsnog bilja u parovima
U prvoj etapi dolazi do treptanja zemlje nakon pada vode na nju. Vodene kapljice koje padaju na zemlju besciljno se kreću u raznim smjerovima. Na taj način dolazi do kretanja zemljinih čestica, koje se sa raznih strana sudaraju sa vodom, koje se izražava u njihovom titranju. Čestice se joniziraju. Padom električnog naboja dolazi do nastanka pozitivnih jona, a porastom do nastanka negativnih jona. Dolaskom vode na zemlju, molekuli počinju vibrirati. Botaničar Robert Brown je 1828. godine otkrio ovo kretanje čestica zemlje i nazvao ih Brown Movement (Brownovi treptaji).
U drugoj etapi, nakon što čestice zemlje apsorbiraju vodu, dolazi do povećanja (nadimanja) njihove zapremine. Kada se čestice zasite vodom, voda postaje njihov depo minerala. Svoje potrebe biljke podmiruju iz ovih skladišta. Zahvaljujući savršenoj strukturi zemlje koja zadržava vodu, kišnica se ne gubi u zemljinim dubinama. Na taj način biva moguć život biljnog, a samim time i ostalog živog svijeta.
U trećoj etapi niče bilje. Počinje, kako se to ajetom ističe, stvaranje biljki u parovima, muških i ženskih. Na kraju procesa koji započinje zamrlom zemljom na koju pada kiša, izrasta živa biljka.
Na stvaranje bilja u Kur’anu se na nekoliko mjesta skreće pozornost; štaviše, stvaranje biljaka se poredi sa stvaranjem i proživljenjem čovjeka. Period kada biljka daje izdanak je poput mladosti, poslije, kao i čovjek, biljke imaju period sazrijevanja. Kako god se čovjek bora, gubi na snazi, biljka, isto tako, stari, suši se i gubi prijašnju snagu i privlačnost. Kada umre, biljka, poput čovjeka, truhne i miješa se sa zemljom. Ponovnim oživljavanjem na mjestu gdje su umrle, biljke su dokaz da će, nakon smrti, i čovjek biti ponovno oživljen. Uzvišeni Allah, dž. š., Koji svake godine usmrćuje živu biljku i Koji je potom na istom mjestu ponovno oživljava, pred očima cijelog čovječanstva iznosi dokaze kako je ponovno oživljenje nešto što je Njemu sasvim lahko. Na taj način se, svake sezone kada biljke ponovno oživljavaju, čovjek lično uvjerava da je oživljavanje Svemogućem Allaha, Koji stvara smrt, nije težak posao.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu. (36:33)

Leave a Comment