Thursday 13 December 2018

STVARANJE U PAROVIMA

This post is also available in: English, Albanian, Arabic, Turkish

Riječ ‘ezvadž’, koja se spominje u ajetu znači ‘par, supružnik’. U citiranom ajetu navedena su tri primjera stvaranje u parovima:

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara parove: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju! (36:36)

1. Parovi koji niču iz zemlje, dakle biljke koje imaju muške i ženske izdanke.
2. Stvaranje ljudskih parova, muškarca i žene. Neki smatraju da se pod ovim podrazumijeva i postojanje nekih oprečnih osobina u ljudskom karakteru kao što su hrabrost/kukavičluk, ljubav/mržnja, darežljivost/škrtost i sl.
3. Nepoznati parovi. U vrijeme objavljivanja Kur’ana o stvaranju u parovima bilo je vrlo malo poznatog. U poglavlju koje slijedi najviše ćemo se pozabaviti ovom posljednjom vrstom parova.

OTKRIĆE KOJE JE DONIJELO NOBELOVU NAGRADU

Atom leži u osnovi svake materije u svemiru. Izučavanje ovog najmanjeg dijela može nam dati predstavu o stvaranju svega u parovima. Ako se u ovom najsitnijem dijelu materije nalaze parovi, onda je sve stvoreno u parovima, obzirom da je sve u svemiru stvoreno iz ove čestice.
Što su se više produbljavale analize atoma, ustanovljavalo se da atom nije sačinjen samo od protona, neutrona i elektrona, već da posjeduje mnogo kompleksniju, precizniju i savršeniju građu. Čak i najsitnije čestice atoma stvorene su u parovima:
– Naspram protona nalazi se anti-proton.
– Naspram elektrona pozitron.
– Naspram neutrona anti-neutron.
Otkriće da je materija stvorena u parovima jedno je od najbitnijih otkrića fizike. Engleski naučnik, Paul Dirac, je za svoja otkrića na ovom polju 1933. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Diracovo otkriće, poznato pod nazivom ‘parite’, otvorilo je put do otkrića da materija svoj par u anti-materiji.
Precizni proračuni Uzvišenog Tvorca također su vidljivi kod preciznog određivanja broja protona, elektrona, neutrona i njihovih pariteta prilikom stvaranja svemira. Uzmimo za primjer elektron i njegov paritet pozitron. Kada se to ujedini, nastaje energija. Ako naspram 10 jedinica elektrona bude 15 jedinica pozitrona, 10 jedinica elektrona i 10 jedinica pozitrona će nestati, a ostat će 5 jedinica pozitrona. U slučajevima kada njihov broj bude isti, pojavljuje se energija, a nestaje i elektrona i pozitrona. Da bi, dakle, održali svoje postojanje, i protoni i elektroni i neutroni brojčano moraju biti nadmoćniji od svojih pariteta. Pri tome je, isto tako, veoma bitna i brojčana ravnoteža između elektrona, protona i neutrona. Ilustracije radi, da je broj elektrona manji od protona, ne bi postojao život.
Naše postojanje je, dakle, bilo moguće jedino nakon ovakvih krajnje preciznih proračuna. Da je samo jedna od hiljada mogućih detalja prepušten slučajnosti, danas ne bismo postojali. Postojimo zahvaljujući tome što je naš Stvoritelj obaviješten o svemu, što sve kontrolira Svojom neograničenom moći.

DOPRINOS JEDINSTVU RAZLIČITOSTI

Kao što smo i prethodno istakli, jedini razlog zbog kojeg se skreće pažnja na naučne fenomene u Kur’anu nije činjenica da takve stavove nije bilo moguće iznijeti na osnovu znanja kojim su raspolagali ljudi iz vremena Muhammeda, a. s. Nesumnjivo, i to je veoma bitno. Međutim, isto tako je veoma bitno da, analizirajući naučna saznanja koja se spominju u ovim ajetima, uočimo savršenstvo Allahove moći, umjetnosti, znanja i kreacije.
Naprimjer, veoma je bitno što, analiziranjem kur’anskih riječi da je svemir stvoren i jedne cjeline (iznijeli smo to u 2. poglavlju: 30. ajet 21. kur’anskog poglavlja ”Al-Anbiya”’), dolazimo do zaključka da Kur’an ne može biti ljudska riječ, da niko iz doba Muhammeda, a. s., nije mogao znati tu činjenicu. Međutim, veoma je bitno znati i to da ova činjenica ukazuje na dokaz da je Allah, dž. š., stvorio materiju i svemir, da je Uzvišeni Tvorac stvaranje svemira izveo sračunato, s određenim ciljem i sa velikom moći. Iz tog razloga, pišući ovu knjigu, nastojimo, ne odvajajući jedno odrugoga, ukazati kako na postojanje naučnih fenomena u Kur’anu, tako i na činjenicu da ti naučni fakti ukazuju na Allahovo postojanje, moć, umjetnost i veličanstvo. Ukratko, za nas je, koliko postojanje kur’anskih fenomena, isto toliko bitno i ono na što nas rečeni fenomeni navode: da razmišljamo o ajetima koji iznose ove fenomene.
Posebnu pažnju trebali bismo obratiti na kur’anski stav koji nas poučava da je materijalni svemir stvoren u parovima. Apsolutno je bilo nemoguće da je, u periodu kada je objavljen Kur’an, neko znao da je svemir stvoren u parovima i da je to igralo kritičnu ulogu. Ova tačka je veoma bitna. Međutim, isto toliko su bitne i fascinirajuće vidljive fantastičnosti, od centrifugalnih i centripetalnih sila do ravnoteže između protona i anti-protona, neutrona i anti-neutrona. Baš zato što nam kur’anski ajet skreće pažnju na stvaranje u parovima, ne samo zbog toga da bismo se uvjerili u fenomen Kur’ana, već da bismo se jednovremeno zamislili nad svim ovim stvaranjima u parovima i da shvatimo fantastičnosti u Allahovom stvaranju.
Značaj stvaranja u parovima produbio se i otkrićem kvarkova u protonima i neutronima.
Prilikom laboratorijskih istraživanja ustanovljeno je da se i kvarkovi, a i leptoni (druga vrsta subatomskih čestica) pojavljuju u parovima. Nakon otkrivanja kvarkova “Up”, “Down”, “Charm” i “Strange”, otkriven je i kvark nazvan ”Botton”. Naučnici su, fascinirani spoznajom da je sve stvoreno u parovima, kvarku ”Top” nadjenuli ime prije nego što je i otkriven. Maja 1994. godine časopis Time na naslovnoj strani donosi vijest o pronalasku kvarka ”Top”.
U istraživanjima sprovedenim u laboratoriji Fermi u SAD-u otkriven je kvark ”Top”, koji predstavlja paritet kvarku ”Botton”.
Sve što je stvoreno u parovima jeste u službi održavanja općeg poretka u svemiru. Kvarkovi ”Up” i ”Down”, ni protoni i anti-protoni, a niti pozitivne i negativne naelektriziranosti u svemiru ne predstavljaju svjesne entitete. Svi navedeni sračunato uređeni sistemi stvoreni su u mikrosvemiru, što, opet, omogućava postojanje galaksija, zvijezda, planeta, biljaka, životinja, ljudi. Parovi suprotnih sila i suprotnih čestica duguju svoje postojanje Vrhovnoj moći.
Šaroliki i ljupki svemir utemeljen na postojanju oprečnih sila isključuje mogućnost haosa. Ko god da je taj koji je sve stvorio i odredio konačni cilj svemu, bio je Onaj koji je stvorio oprečne sile i čestice u parovima i stavio ih u službu tako da svoju službu obavljaju u harmoničnom jedinstvu sve dok se ne dostigne konačan cilj. Onima koji razmišljaju, dokaz je jasan.

I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! (51:49)

Leave a Comment