Friday 22 September 2017

SILA TEŽE I KRETANJE

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Da bi se bolje shvatilo značenje ovih ajeta, prvo ćemo analizirati značenja riječi koje se spominju. Riječ koju smo u 15. ajetu preveli kao ”koje se skrivaju” jeste arapska riječ ”hunnes”.

I kunem se zvijezdama – koje se skrivaju, koje se kreću i koje u svoja gnijezda ulaze (iz vida gube). (81:15-16)

Ova riječ znači još i ”suprotno toku, skrivanje, skupljanje, povlačenje pred čime, odstupanje”. A izraz ”koja u svoja gnijezda ulaze” jeste arapska riječ ”kunnes”, koja još znači i ”slijediti određenu putanju, vratiti se kući, gnijezdo nečega što se kreće”. Arapsku riječi ”džarije” iz 16. ajeta, preveli smo kao ”koje se kreću”.

U svakom trenutku neizbježno smo okruženi nizom prirodnih zakona. Zakon gravitacije, kretanja, zakoni termodinamike i brojni drugi prirodni zakoni stalno su prisutni u našim životima. Dok jedemo, hodamo, obavljamo fiziološke potrebe, podređeni smo zakonu gravitacije. Kada astronauti u svemiru jedu ili obavljaju fiziološke potrebe, za to su im potrebna posebna pomagala, jer su njihova tijela kreirana za uvjete koji vladaju na Zemlji i gdje vlada sila gravitacije.

Naučna otkrića naučnika nisu izum nečeg nepostojećeg, već otkriće onoga što već postoji. Sila gravitacije je oduvijek postojala u svemiru. Međutim, njeno precizno definiranje i pojašnjavanje matematičkim formulama pripalo je i pošlo za rukom Isaacu Newtonu (1642-1727). Utvrđujući zakon gravitacije, Newton je pokazao da je sila gravitacije jedan od principa stvaranja kome su podređeni zvijezde, Zemlja i Mjesec, da ljudi nisu slučajno priljubljeni za zemlju (tlo), nego da je to posljedica sile gravitacije koja je neodvojiva od materije.
Pozivajući se na veoma preciznu ravnotežu koja vlada u svemiru, Isaac Newton je rekao: ”Autor ovog krajnje osjetljivog sistema, koga sačinjavaju zvijezde, planeti, i komete, može biti samo inteligentni i moćni Stvoritelj. On, kojeg zovemo našim svemoćnim Gospodarom, upravlja svime i sve je podređeno Njegovoj moći…”

UNIVERZALNA MATEMATIKA

U Kur’anu se često ističe da je Allah, dž. š., sve s mjerom stvorio. To znači da svemirom dominira matematika. Sve što je s mjerom stvoreno, mjerljivo je prema određenim uspostavljenim standardima i može se matematički izraziti. Newton je ispravio i dopunio Keplerove i Galileove radove, te dokazao da je materijalni svijet u potpunosti matematički objašnjiv.

Nauka je tek u XVIII stoljeću prepoznala značaj sile gravitacije. Uzvišeni Allah je u VII stoljeću, u Svojoj knjizi, Kur’anu, ukazao na zakon gravitacije kojem je podredio stvoreni svijet. Analizom citiranih ajeta s početka ovog poglavlja, uočit ćemo da oni ukazuju na silu gravitacije, na ravnotežu između gravitacije i kretanja. I Sunce i jezgro atoma posjeduju privlačnu silu kojom Sunce privlači planete, a jezgro atoma elektrone. Ovu silu nazivamo silom teže ili gravitacije. Djelujući ovom silom, jezgro atoma pokušava sebi pripojiti elektrone, a Sunce planete. Riječ ”hunnes” spomenutu u 15. ajetu sure ”At-Takwir” lahko možemo povezati sa silom gravitacije. (Ne smije se zaboraviti da u vrijeme objave Kur’ana ljudi nisu znali za postojanje sile gravitacije, te zbog toga nije ni postojao taj izraz. Da bi izrazio silu gravitacije, Kur’an koristi riječ ”hunnes” [suprotno toku, skrivanje, skupljanje, povlačenje pred čime, odstupanje] i time skreće pažnju na ovu silu.)

Unatoč privlačenju atomskog jezgra, elektroni se ne lijepe za jezgro, a nite planeti padaju na Sunce, bez obzira na njegovu privlačnu silu. Ono što onemogućava elektronima da se prilijepe za jezgro, a planetima za Sunce jeste njihovo kretanje. Riječ ”džarije” koja se spominje u 16. ajetu navedene sure, znači ”kretanje, tok” i predstavlja savršen izbor, jer upravo je to faktor koji sprečava prijanjanje. Kada bi se elektroni i planeti pripojili jezgri, odnosno Suncu, ne bi postojali ni planeti, ni Sunčev sistem, ni orbite, a niti život. Kada bi se, opet, elektroni i planeti otrgli privlačnoj sili ”hunnes”, oslobodivši se gravitacijske sile, opet ne bi bilo ni galaksija, ni životinja, ni biljaka, ni boja, a niti nas samih. Zahvaljujući postojanju ova dva različita fenomena, elektroni se kreću tamo gdje trebaju biti, u svojim orbitama, a planeti tamo gdje oni trebaju biti, u svojim orbitama. A ovo kretanje u ležištu na jedan fenomenalan način definira riječ ”kunnes” iz 16. ajeta. Riječju ”hunnes”, Kur’an objašnjava privlačenje ka centru u sili gravitacije, riječju ”džarije” faktor kretanja koji osigurava odupiranje gravitaciji, a riječju ”kunnes” održavanje u orbiti, koja se formira zahvaljujući postojanju ova dva faktora. Tako je Kur’an, u vremenu kada nije postojala terminologija kojom bise mogla izraziti sila gravitacije, obznanio fenomene koji proizilaze iz postojanja ove privlačne sile.

NEPRESTANA DIVOTA – OD ATOMA DO ZVIJEZDA

Kao što smo se na prethodnim stranicama uvjerili, Uzvišeni Allah se u određenim kur’anskim ajetima zaklinje kako bi usmjerio našu pažnju na neke važne fenomene. Zakletve koje susrećemo u ajetima upućuju na besprijekorna Allahova stvaralačkog djela, a istovremeno predstavljaju i fenomenalne obznane za one čiji su umovi otvoreni za nove spoznaje.

U našem tijelu protoni u jezgru neizbrojivog broja atoma primjenjuju silu gravitacije, a svojim kretanjem elektroni joj se odupiru, pri tome ostajući u svojim orbitama. Sve se ovo odvija u potpunoj harmoniji zahvaljujući elektromagnetnoj, nuklearnoj i drugim silama koje djeluju u atomu. Da li bi od nas ostalo i traga kada bi se atomi iz našeg tijela izmiješali sa atomima stolice na kojoj sjedio, ili poda na kome ležimo? Ili da li bismo postojali kada bi se elektroni stolice na kojoj sjedimo izmiješali sa elektronima našeg tijela, izazivajući haos? Ne, naravno! Sila gravitacije i sila kretanja, kao i neke druge sile, harmonično djelujući omogućavaju naše postojanje.

Sile o kojima smo govorili, kao i sve stvoreno, upućuju nas i podsjećaju na Stvoritelja.

Leave a Comment