Wednesday 19 September 2018

KAKO OBLACI PRAVE KIŠU

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Voda znači život. Najveći dio ove temeljne potrebe svih živih bića je u permanentnom mijenjanju mjesta i stanja. Ovaj neprestani sistem mijenjanja zove se hidrološki ciklus ili proces kruženja vode u prirodi.

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid. (24:43)

Voda je uvijek prisutna u zraku, ali u drukčijem stanju od onoga u kome se nalazi u morima i rijekama. Nastanak oblaka iz vodene pare, pretvaranje ovih oblaka u kišu i padanje kiše rezultati su hidrološkog ciklusa, kojeg je Allah, dž. š., uspostavio na Zemlji. Allah, dž. š., nam prije 1400 godina skreće pažnju na činjenice koje je danas moguće ustanoviti samo uz pomoć satelita.
Da je citirani ajet na najsavršeniji način opisao nastanak kiše Rehaili na slijedeći način ističe u svojoj knjizi This is the Truth (Ovo je istina): ”Naučnici su radili na tipovima oblaka i ustanovili su da se kišni oblaci formiraju u određenim etapama. Meteorolozi su analizirali cumulonimbuse i na osnovu tog istraživanja faze pretvaranja oblaka u kišu opisali u skladu sa 43. ajetom 24. sure ‘An-Nur’:
1 – Oblaci se kreću uz pomoć vjetra: činjenica da je vjetar osnovni pokretač nastanka oblaka iz kojih nastaje kiša, kao što je to opisano u 46. ajetu sure ‘Ar-Rum’.
2 – Spajanje: Mali oblaci (cumulusi), se skupljaju, objadinjuju i tako formiraju novi, veliki oblak.
3 – Gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta sile potiskivanja koja ga vuče gore. Energija u centru oblaka je jača u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vuče prema gore, čini da se oblak razvija uvisinu. Šireći se prema gore, oblaci se na taj način gomilaju jedan na drugi. Tako se trup ovog naraslog oblaka ispruži prema hladnijim dijelovima atmosfere. U ovom hladnom okruženju atmosfere ledene i vodene kapi počinju se povećavati. Kada ove vodene i ledene kapi otežaju toliko da se više ne mogu održati u zraku, iz oblaka nastaju padavine.

LJUDSKI GENIJ?

Do saznanja o formiranju oblaka, njihovoj strukturi i funkcijama meteorolozi su uspjeli doći tek u skorije vrijeme i to uz pomoć satelita, aviona, kompjutera i meteoroloških balona. Zbog toga je veoma bitno što Kur’an skreće pažnju na kritične tačke kao što je gomilanje oblaka jedan na drugi prilikom nastanka kiše, pošto su saznanja, koja smo citirali iz Rehailijeve knjige, podaci do kojih se došlo jedino izlaskom iznad oblaka i korištenjem pomagala poput satelita. Nemoguće je razaznati sa Zemlje da u procesu gomilanja oblaka dolazi do nastanka sile potiska i da iz oblaka, koji se pod utjecajem ove sile širi prema gore, nastaju padavine.
U citiranom ajetu se kaže kako oblaci liče na brda i da se iz njih spušta grad. Doista, kišni oblaci cumulonimbusi, visine od oko 5 do 6 km,imaju strukturu u obliku brda. A to pokazuje koliko je umjesno kur’ansko poređenje.
U ajetu se nalaze podaci koji su u to vrijeme bili nepoznanica, ali u njemu nema niti jednog od pogrešnih shvatanja tog vremena. Zapadnim svijetom su do XVII stoljeća dominirali starogrčki stavovi o atmosferskim pojavama. Govorilo se da u atmosferi postoje dvije vrste vodene pare: suha i vlažna. Osim toga, vjerovalo se da grmljavina nastaje u ishodu sudara suhe pare sa susjednim oblacima. Munja se objašnjavala kao pojava koja nastaje kao rezultat paljenja suhe pare.
U ajetu koji analiziramo nije ostavljeno mjesta ni jednom od ovih pogrešnih ubjeđenja. Munja se spominje zajedno sa kišom i gradom, te se razumije da je munja u vezi sa tim padavinama. Munja je rezultat koncentracije elektriciteta u atmosferi, a najbitniji izvor elektriciteta su vodene kapljice koje se formiraju u oblacima. Kada se vodene kapljice, koje pod utjecajem gravitacije padaju na Zemlju, razdijele na još manje kapljice, svaka kapljica se pozitivno naelektrizira, a okolni zrak negativno. Količina elektriciteta u kapima povećava se prilikom svakog narednog dijeljenja. Pored električnog naboja, koji se pojavljuje diobom kapljica, i kristali leda u gornjim dijelovima oblaka, postižu svoju pozitivnu naelektriziranost što je posljedica trenja, odvajaju se od negativno naelektriziranog zraka i povećavaju električni naboj oblaka. Munja nastaje naglim pražnjenjem ovog električnog naboja. Iznenadno zagrijavanje i širenje zraka duž puta koji slijedi pražnjenje elektriciteta prouzrokuje grmljavinu, koja prati pojavljivanje munje.
Ajet koji analiziramo skreće pažnju na povezanost munje i padavina, ali nije ostavio prostora pogrešnim ubjeđenjima o paljenju oblaka. Mogu li se slučajnostima ili vještinom čovjeka tog perioda objasniti ova saopćenja o kiši, koja daju ispravna, a odbacuju pogrešna ubjeđenja i koja nikada nisu bila pod utjecajem općeprihvaćenih stavova u tom vremenu?

On vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake. (13:12)

Leave a Comment