Monday 25 March 2019

BEZ STUBOVA UZDIGNUTO NEBO

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Činjenica da Kur’an govori o naučnim fenomenima koji nisu objašnjivi nivoom znanja u vrijeme Muhammeda, a. s., samo po sebi predstavlja čudo.

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao … (13:2)

Nastojeći istaći ovu karakteristiku Kur’ana, u ovoj knjizi smo više mjesta ustupili naučnim činjenicama iskazanim prije više od 1400 godina, koje je bilo moguće shvatiti tek u posljednjim stoljećima. Jedna od naučnih činjenica, koje je bilo nemoguće saznati istraživanjem i naučnim opservacijama u vrijeme Muhammeda, a. s., sadržana je u citiranom ajetu. Međutim, ova činjenica nije potvrđena u posljednje vrijeme, nego mnogo ranije. Ljudi su prije mnogo vremena saznali da nebo ne stoji na stubovima. Ali, u vrijeme objave Kur’ana, ljudska zajednica nije imala ovakav zajednički stav. Čak i nakon objave Kur’ana bilo je onih koji su vjerovali da se nebo naslanja na planine na krajevima Zemlje.
Primjera radi, u jednom od starih izdanja Nove američke biblije postoji slika koja pokazuje kako su autori Biblije zamišljali svijet. Na toj slici nebo je prikazano kao prevrnuti tas oslonjen na stubovima. (Vidi: The New American Bible, St Joseph’s Medium Size Edition, str. 45)
Ibn Abbas (umro 68. hidžretske ili 687. god. Nove ere), Mudžahid (umro 100. hidžretske ili 718. god. Nove ere), Ikrime (umro 115. / 733. god.) vjerovali su u postojanje stubova (planina) koji drže nebo. Pomenute osobe su vjerovale kako se kur’anski ajet odnosi na vidljivi dio, a da se na nevidljivim mjestima nalaze stubovi koji nebo drže uzdignutim. Bilo je i zajednica, kao što su Babilonci, koje su bile ubjeđenja da se nebo naslanja na planine na kraju svijeta. U vrijeme kada je živio Muhammed, a. s., ljudi nisu znali da je Zemlja okrugla i da bi kretanje u suprotnim smjerovima dvojicu putnika ponovno dovelo na početnu poziciju. Iz tog razloga, tvrdnja da je nebo naslonjeno ili nije naslonjeno na stupove bila je nepoznata, neodređena tvrdnja, koju je bilo nemoguće dokazati u doba Vjerovjesnika. To što je Kur’an dao pravilno objašnjenje nekog nerazjašnjenog ili, u vrijeme njegove objave, nepoznatog pitanja predstavlja prvorazredno čudo, nadnaravni fenomen.
Navedena činjenica koju Kur’an spominje, nije osigurala Vjerovjesniku nikakvu prednost, pošto ju je bilo nemoguće dokazati u njegovo vrijeme. Štaviše, moguće je da su, zbog nerazumijevanja onoga što je navedeno u ovom ajetu i nemogućnosti dokazivanja toga, upućeni određeni prigovori na Kur’an. Oni koji tvrde da je Muhammed, a. s., napisao Kur’an ne mogu objasniti postojanje činjenica u Kur’anu koje su bile u oprečnosti sa općeprihvaćenim ubjeđenjima u vremenu u kome je Vjerovjesnik živio.
I u kontekstu ovog pitanja postoji jasna potreba da, radi boljeg poimanja vrijednosti onoga što Kur’an iznosi, u mašti odemo u vrijeme Vjerovjesnika i da pokušamo shvatiti način razmišljanja ljudi tog perioda. Kur’an je objavljen u vremenu kada nije bilo aviona, automobila, kada se nije znao ni oblik Zemlje, niti je bilo geografskih karti, u okruženju gdje većina nije znala ni čitati ni pisati. Na ove činjenice trebamo podsjetiti one koji tvrde da je Kur’an napisao Vjerovjesnik, ili ljudi iz tog vremena. Mislimo da ćemo bolje shvatiti fenomene Kur’ana ako uzmemo u obzir da su ove teme, o kojima govori Kur’an, obznanjenje u tom vremenu.

ŠTA ”DRŽI” NEBO?

Tokom duge povijesti čovječanstva ljudi su živjeli bez znanja o strukturi atmosfere i o tome da je ona neizostavni uvjet našeg življenja. Kako je ova gasovita masa nastala? Kako održava postojeću strukturu? Činjenice da je nebo zaštitni svod (19. poglavlje), da posjeduje zaštitne odlike (20. poglavlje) da je sačinjeno od slojeva pri čemu svaki sloj izvrašava svoju funkciju (17. poglavlje) kao i da je podignuto bez stubova, rezultati su Allahove savršene kreacije.
Istraživanja planeta Sunčevog sistema pokazala su da nijedna planeta nema atmosferu koja bi život činila mogućim. Postojanje takve atmosfere koja omogućava i štiti život na Zemlji dokazuje da je Allah, dž. š., odabrao Zemlju za stvoranje života na njoj.
Molekuli plina na površini planeta kreću se velikom brzinom. Kada bi sila gravitacije nadjačala ovu brzinu, planeta bi privukla molekule plina i njena površina bi ih upila. S druge strane, ukoliko bi se molekuli plina kretali većom brzinom od postojeće i tako se mogli osloboditi gravitacije, nastavili bi svoje putovanje u svemiru.
Dakle, atmosfera i uravnoteženost koja je karakterizira, stupili su na scenu nakon stvaranja Zemlje. To je u potpunosti u skladu sa navodima iz ajeta “a nebo je digao. I postavio je ravnotežu” (55- Ar-Rahman, 7), o formiranju neba i uspostavljanju ravnoteže nakon stvaranja Zemlje. Nastanak molekula plina u obliku atmosfere oko našeg planeta, i njeno održanje, moguće je osiguranjem teško ostvarive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula plina. Allah, dž. š., je uspostavio ovako preciznu ravnotežu i uzdigao nebo bez stubova. Ali, to nije sve. Ovu ravnotežu nije bilo potrebno samo uspostaviti, nego i konstantno održavati. Stvaranjem Zemlje i atmosfere, Allah, dž. š., je uspostavio i sve ravnoteže potrebne za njihovo održanje, kao i održanje ove ravnoteže na čiji značaj, za koji smo saznali napretkom nauke, Kur’an nedvosmisleno upozorava:

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti… (35:41)

Za postizanje ove ravnoteže potrebno je uskladiti mnogobrojne varijable. Ilustracije radi, toplotna ravnoteža površine Zemlje zavisi od položaja planeta u odnosu na Sunce, što, opet, utječe na kretanje plinskih molekula. Brzina rotacije Zemlje je, isto tako, važna za osiguranje ravnomjerne temperature. Ukoliko bi se ova brzina povećala atmosfera bi se rasplinula, a ukoliko bi se usporila, bila bi narušena njena ravnomjernost, pošto bi je Zemlja apsorbirala. Radi održanja atmosfere ovakvom kakva jeste, veoma je bitna i temperaturna razlika između ekvatora i polova, kao i planinski lanci poput Himalaja, Taurusa i Alpa, koji sprečavaju užasne posljedice strujanja zraka, eventualno nastale iz ove temeraturne razlike. Blokirajući vjetrove na površini Zemlje i zadržavajući hladni zrak na visokim predjelima, planinski lanci daju svoj doprinos održanju ravnoteže. Osim toga, gasovi koji čine atmosferu također su bitni za njeno održanje. Karbondioksid, koji se u procentualno maloj količini nalazi u atmosferi, noću poput ćebeta prekriva Zemlju i tako sprečava gubitak temperature. Dakle, sve je podešeno na veoma precizan i međusobno povezan način, od postojanja planinskih vijenaca do stvaranja karbondioksida, od veličine Zemlje do njenog položaja prema Suncu, od uravnoteživanja površinske temperature do brzine i odlika gasova u atmosferi, i zahvaljujući svemu tome bilo je moguće podizanje nebesa bez stubova. Atmosfera je iznad nas i služi nam, a da se pri tome, pod utjecajem gravitacije, ne lijepi za Zemlju, niti se odvaja od nje.

…To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. (13:4)

Leave a Comment