Saturday 27 May 2017

BARIJERA IZMEĐU MORA

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Francuski naučnik poznat po podmorskim istraživnajima, kapetan Jacques Cousteau, je, na kraju istraživanja vedene barijere, rekao sljedeće:

Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju. (19:20)

”Analizirali smo tvrdnje nekih istraživača o tome kako postoje određene barijere koje odvajaju različite morske mase. U toku istraživanja vidjeli smo da Sredozemno more posjeduje sebi svojstvenu slanost i gustoću i kao takvo je utočište posebnih živih bića. Potom smo analizirali vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdili da se sasvim razlikuje od Sredozemnog mora. Premda bi ova dva mora, sa aspekta slanosti, gustoće i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slična na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, čak i u području gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju različite strukture. Prilikom istraživanja suočili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprečava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemački naučnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo se da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora različitih struktura.”
Ova činjenica o nemiješanju voda mora koja se međusobno dodiruju, koja je zbunila kapetana Cousteaua, je prije 14 stoljeća istaknuta u Kur’anu. Ova odlika koju je nemoguće uočiti golim okom i koja izgleda nelogična najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju nikakve veze sa moreplovstvom.

REZNOLIKOST ŽIVOTA U MORU

Barijera između mora koja se dodiruju, ali ne miješaju jedan je od primjera Allahovog savršenog stvaranja raznolikosti u svemiru. Pogledamo li u bilo u koji dio svemira, od ljudskih lica do stotina hiljada vrsta leptira i cvijeća, osvjedočit ćemo se u savršenu i veoma raznoliku Allahovu umjetnost.
Odlika raznolikosti podmorskog svijeta, na koju Kur’an skreće pozornost, ima značajno mjesto. Zahvaljujući površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Na taj način susjedna mora imaju različite strukture, različitu gustoću i različiti procenat soli. Ova različita okruženja formiraju sredine pogodne za život različitih živih bića. Radi toga, podmorski život posjeduje veću raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se čini kao nešto što se veoma lahko miješa, fizičkim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bića. Jaki talasi i snažna strujanja ne utječu da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši unatoč tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skreće pozornost, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Vjerovjesnika, predstavlja fenomen, nego i upućuje na činjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. (25:53)

Leave a Comment