Sunday 16 December 2018

OKAČEN NA ZIDU MATERNICE

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Kurdish, Turkish

Riječ koju smo u prijevodu naveli kao ”zakvačak” jeste arapska riječ ”’alaq”. Osnovno značenje ove riječi je ”nešto što visi”.
U periodu života našeg Vjerovjesnika nije postojala embriologija kao naučna grana.

Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena učinimo zakvačkom (‘alaq)… (23:13-14)

Zbog toga nisu postojali ni termini u vezi embriologije. Najslikovitijim riječima tog vremena, Kur’an objašnjava stanje embrija i etape kroz koje prolazi. Zigot, koji je jedna minijaturna kapljica ubačena u maternicu, ”kači se” za zid maternice. Eto, objašnjavajući ovaj slučaj ”kačanja” ili ”prijanjanja”, Kur’an nam govori o jednoj fazi kroz koju prolazimo u toku našeg nastanka, koja nije bila poznata u doba kada je on objavljivan. Iz tog razloga, prevoditi riječ ”’alaq” kao ”embrion”, što je izvan njenog temeljnog značenja, nije podesno i zbog toga što prijevod neće biti u dovoljnom skladu sa originalom, a i sa aspekta nepreciznog iznošenja poruke ajeta. S obzirom da u vrijeme kada je živio Muhammed, a. s., nije postojala embriološka terminologija, neće biti ispravni prijevodi u kojima bi se koristila posebna riječ za embrion. Prevesti kao ”ugrušak” je isto tako u suprotnosti sa temeljnim značenjem riječi i upozorenjem ajeta. Zbog odlike ljepljivosti, krvni ugrušak se smatrao podesnim kao prijevod, čak se možete uvjeriti i u činjenicu da se u većini rječnika ova sintagma navodi kao jedno od sporednih značenja ove riječi. Jasno je da su oni koji nisu uspijevali shvatiti značenje ajeta u prijevod uvrštavali svoje razumijevanje. Zbog toga što se stotinama godina nakon objave Kur’ana nije znalo da u majčinoj utrobi prolazimo kroz etapu kada smo ”zakačeni” za maternicu, riječi ”’alaq” se nastojalo dati značenje izvan njenog temeljnog značenja. Međutim, razvojem embriologije ustanovljeno je da mi u maternici doista prolazimo kroz jednu fazu koja je sasvim u skladu sa temeljnim značenjem riječi ‘alaq.

SVJETLO KUR’ANA U POVIJESNIM TMINAMA

Analiziramo li djela iz vremena Kur’ana, koja su ljudi napisali prije njegove objave ili u stoljećima nakon objave uvjerit ćemo se da su, o pitanju razmnožavanja čovjeka, ljudi konstantno iznosili pogrešne ideje. U tok kontekstu su se tokom Srednjeg vijeka pojavile izmišljene priče i neutemeljene spekulacije. Harveyeva ideja, iz 1651. godine, o tome da se ”sve živo najprije formira od jajeta, a da se embrij formira u odvojenim fazama” bila je temeljna faza u povijesti embriologije. U XVII stoljeću, kada se već koristio mikroskop, još uvijek se raspravljalo o ulogama jajeta i sperme. Veliki prirodoslovac, Bonnet (1720-1793), smatrao je da se ženska jajna ćelija sastoji od ogromnog broja manjih jaja, jednih unutar drugih, i razvio je teoriju o ”prethodnom oblikovanju”, prema kojoj dijete nastaje iz svoje minijature, a smatrao je da isti princip vrijedi i kod životinja. Ova teorija je bila vrlo popularna u XVIII stoljeću.
Nakon što je iznio ove detalje, prof. dr. Maurice Bicaille, koji je otkrio sklad između nauke i Kur’ana i primio islam, daje sljedeći komentar: ”Preko hiljadu godina prije ovog XVIII stoljeća, u kome su se još uvijek uvažavale iluzorne doktrine, ljudi su se upoznali sa Kur’anom. Njegova saopćenja u kontekstu razmnožavanja čovjeka, u jednostavnom objašnjenju, sadrže temeljne činjenice, a ljudima su trebala stoljeća da to otkrije.”
Keith Moore, profesor anatomije na kanadskom Toronto univerzitetu, koji tvrdi da je ono što Kur’an iznosi o embriologiji bilo nemoguće reći u VII stoljeću: ”Ono što je Kur’an rekao o razvoju čovjeka bilo je nemoguće reći u VII stoljeću. Štaviše, ovi podaci nisu bili u potpunosti poznati čak ni u prošlom steljeću. Ove ajete tek sada razumijemo u potpunosti, budući da man je moderna embriologija pružila mogućnost razumijevanja ovih ajeta.”
I, doista, analiziramo li povijest, vidjet ćemo da je, bez ikakvih grešaka, jedino Kur’an iznio pravu istinu razvoja čovjeka u majčinoj utrobi. Primjera radi, uzmimo ajete citirane u ovom poglavlju, koji govore da čovjek u majčinoj utrobi prolazi fazu kada je ”zakvačak”. Ne može se, mimo Kur’ana, navesti niti jedan jedini izvor u cijeloj povijesti koji je iznio ovu činjenicu. Ljudski rod je za to saznao na naučnoj platformi i to tek u nedavnoj prošlosti, otkrićem i usavršavanjem mikroskopa, akumulacijom znanja iz oblasti fiziologije, anatomije i embriologije.

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati? (45:6)

DOKAZI U FAZAMA KROZ KOJE PROLAZI EMBRIJ

Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, gusti krvni sudovi. Napokon započinje faza ”’alaqa” ili ”zakvačka” o kojoj govori Kur’an.
Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih ćelija zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pihavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pihavica je jedno od sporednih značenja riječi ‘alaq!) Sve su to dokazi da je, stvarajući nas, Uzvišeni Allah, detaljnim proračunima krairao svaku fazu. Svi oni koji ovaj savršen plan ne doživljavaju kao Allahovo djelo, koji sva ta dešavanja obrazlažu slučajnostima i superiornim umijećima emrija, jednostavno su smiješni.
Kačanje embrija za zid maternice u fazi ‘alaq moguće je zahvaljujući postojanju složenog sistema. Da bi razbio kiseli sloj na zidu maternice, embrij luči enzim, zahvaljujući kojem se pokreće hemijska reakcija koja omogućava prodiranje emrija kroz površinu maternice za koju se pričvršćava poput biljke. Na kraju, svoje potrebe za hranom i kisikom, embrij podmiruje sa tog mjesta. Enzim koji embrion luči omogućava ovo spajanje sa zidom maternice.
Način na koji embrij nalazi mjesto na kojem će se zakačiti dokaz je da je on poslan kao dio jednog velikog plana. Ćelije emrija u maternici obavljaju takve operacije da onaj ko ih analizira može pomisliti kako su ove ćelije bića koja posjeduju nadnaravnu pamet. Biolog sa Pudrue univerziteta, Laurie Iten, koji je oduševljen ovim naizgled svjesnim djelovanjem ćelija, kaže sljedeće: ”Vjerujemo da ćelije međusobno pričaju. One nisu nijeme.”

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ‘alaqa! (96:1-2)

Leave a Comment