Monday 25 March 2019

ZAŠTIĆENO NEBO

This post is also available in: English, German, Albanian, Arabic, Turkish

Zemljina atmosfera je nevidljivi gasoviti omotač debljine od oko 10,000 km. Poznato nam je da iz svemira na Zemlju neprestano padaju milioni meteora različitih veličina.

I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. (21:32)

Unatoč tome što je prozirna, atmosfera poput čeličnog štita čuva naš planet od kiše meteora. Da atmosfera nema ovo svojstvo, Zemlja bi bila izrešetana meteoria i život na njoj ne bi bio moguć. U to smo se uvjerili putujući na Mjesec. Meteori neprestano pogađaju Mjesec, a oni veće zapremine prave velika oštećenja na njegovoj površini.
Meteori se velikom brzinom sudaraju sa molekulima u atmosferi te, dostižući veliku temperaturu, sagorijevaju i nestaju pretvoreni u prašinu. Atmosfera, isto tako, filtrira štetne zrake koje dolaze od Sunca i tako sprečava uništenje života na Zemlji, ali istovremeno propušta zrake koje su potrebne za život na njoj. Tako nebo na najbolji način izvršava zadatak koji mu je Stvoritelj zadao; pokazuje se, kao i sve druge kreacije u svemiru, očima koje umiju vidjeti da je i sâmo stvoreno na planski, savršen način i s tačno određenim ciljem. Navedeni ajet još jednom upućuje na nevjernike koji su slijepi za ova čuda. Rečeni, precizno podešeni parametri u atmosferi pokazuju da je sve stvoreno veoma detaljno i precizno, s ciljem osiguranja optimalnih uvjeta za život.
Prosječna temperatura u svemiru iznosi oko -270°C. Zahvaljujući atmosferi naš planet je zaštićen od te hladnoće. Atmosfera sprečava da se energija koja dolazi od Sunca brzo vrati u svemir. Osim toga, osiguravanjem rasipanja Sunčevih zraka, čini mogućim da se osvijetle i mjesta koja nisu direktno izložena Suncu.
Putem kretanja vazduha, atmosfera također učestvuje i u ravnomjernom raspoređivanju toplote na Zemlji. Tako se topla vazdušna masa prenosi na manje topla mjesta u atmosferi, čime se postiže ravnoteža između akvatorijalnih predjela, koij su stalno izloženi zagrijavanju, i hladnih polova, koji su izloženi konstantnom gubitku toplote. Zaštita od smrtonosne hladnoće i toplote je osigurana zahvaljujući savršenom oblikovanju atmosfere.
Arapska riječ sema (što znači nebo, nebesa) obuhvata sve iznad Zemljine površine. Zato je kur’ansku sintagmu iz navedenog ajeta ”osigurani nebeski svod” moguće shvatiti kao dokaz mudrosti Allahovog stvaranja koju prepoznajemo u atmosferi, a, u širem kontekstu, ispravno je ovu sintagmu razumjeti i kao aluziju na fenomene u cijelom svemiru.

VAN ALLENOV POJAS

Zaštita Zemlje odozgo nije ograničena samo na atmosferu. Kao što smo to i ranije spomenuli, magnetno polje, koje formiraju minerali smješteni duboko u Zemlji, stvara zaštitni oklop oko Zemlje, nazvan ”Van Allenov pojas”. Ovaj oklop nas štiti od izloženosti radijaciji. Da on ne postoji, život na Zemlji bio bi nemoguć. Kosmička zračenja koja dolaze sa zvijezda osim Sunca, ne mogu proći ovaj zaštitni oklop oko Zemlje. Takvi plazmatični oblaci mogu dostići vrijednost 100 milijardi puta veću od atomske bombe bačene na Hirošimu. Pored toplote i svjetla, sa Sunca nam, isto tako, dolazi i radijacija, kao i solarni vjetar sa veoma štetnim utjecajem. Međutim, zahvaljujući Van Allenovim pojasevima udaljenim oko 60 000 km od Zemlje, solarni vjetrovi ne mogu doprijeti do Zemlje.
”Zaštićeni, osigurani nebeski svod”, pomenut u ajetu s početka poglavlja, rezultat je brzine Zemljine rotacije, njenog položaja u odnosu na Sunce, strukture, oblika i debljine atmosferskih slojeva, strukture Zemljinog jezgra, proporcije i načina kombiniranja njenih gradivnih elemenata i savršeno skladne kombinacije nebrojenih parametara, bez čega ”osiguranje” ne bi bilo moguće. Tvorac svih ovih precizno realiziranih proračuna ne može biti niko drugi osim sam Stvoritelj. Ljudska svijest i logika ne mogu prihvatiti tezu da su ove zaštitne karakteristike neba nastale slučajno, i da je Kur’an rezultat i proizvod ljudskog ima.

Leave a Comment